Minerali

Kuhinjska sol

kuhinjska-solKuhinjska sol nije ni biljnog ni životinjskog porijekla, pa ne sadrži enzime. Upravo zbog toga zadatak biljaka je da neorganske supstance iz tla pretvaraju u organske, pa kao takve predstavljaju međustanicu naše ishrane.

Utvrđeno je da ljudski organizam može asimilirati manje tragove neorganskih supstanci, dok ostatak zagađuje krv i organe i tako doprinosi nastajanju bolesti.

Soli koja je čovjeku potrebna ima dovoljno u sirovoj hrani. Također znamo da kuhinjska sol izaziva žeđ. Tekućina je nužna da oslabi i eliminira otrov, budući da kuhinjska sol spada u grupu stranih tijela, to dovodi do teškog oticanja tkiva sužavanje krvnih posuda što dovodi do povišenog krvnog tlaka, povećanja tjelesne težine; koža poprima spužvast i bolestan izgled, dok ljubitelje soli muče česta glad i žeđa. U ljudskoj ishrani ne nedostaje ni koncentrirana škrobna hrana u obliku kruha i tjestenina.

Otprilike 15 do 20 grama kuhinjske soli, koju normalno u toku dana većina ljudi unese s kuhanom hranom, zdravi bubrezi mogu izlučiti pet do sedam grama. Zbog toga se takvi ljudi abnormalno znoje i teško podnose vrućinu. Kuhinjska sol je za naše tijelo strana koliko i kemijski lijekovi. Naš organizam je dio prirode. Naše tijelo stvarno može izliječiti i hraniti samo priroda. Skoro da ne postoji kemijski proizveden lijek, koji nema štetnih popratnih posljedica. Isto se odnosi i na neorgansku kuhinjsku sol.

Možemo reći da kuhinjska sol, korištena u prevelikoj mjeri koju zahtjeva današnja kulinarska umjetnost, potpomaže nastajanje svih bolesti, stoga oprez.

Dobra ravnoteža kalcija

kalcij1Kalcij(Ca) kao najzastupljeniji mineral u našem tijelu u kombinaciji s magnezijem i vitaminom D predstavlja važnu ulogu za rast i razvoj nas samih. Omogućava stezanje mišića i srca, bitan je pri zgrušavanju  krvi, prijenosu živčanih impulsa, zdravlju vezivnog tkiva i razvoju ploda kod trudnica. Uz kombinaciju sa vitaminom D održava normalnu razinu krvnog tlaka, smanjuje opasnost od bolesti srca i lomova kostiju starijih osoba otprilike za 50 %, reducira apsorpciju oksalata (soli oksalne kiseline) koji imaju tendenciju taloženja i na taj način sprječava nastanak bubrežnih kamenaca. U probavnom traktu kalcij veže na sebe dio masti i kolesterola te tako pomaže organizmu u uspostavljanju ravnoteže ovih tvari. Također kalcij se koristi kao preventiva kod osteoporoze, rahitisa, visokog tlaka, hiperkolesterinemije, celijakije, PMS-a, stomatitisa.

Izvori Kalcija
Klacij se  može naći u mlijeku i mliječnim prerađevinama, sjeme sezama, zelenom lisnatom povrću, tofu, suplementima (kalcijeva sol), datulje, jajima, lososu i bademima.

Način primjene
Za dob od 20 do 50 godina preporuka 1 000 mg dnevno, za osobe preko 50 godine života trebaju konzumirati po 1 200 mg dnevno. Za žene u postmenopauzi 1 500 mg dnevno. Tijekom dana najbolje je uzimati po 500 mg. Prevelika doza uzimanja kalcija može uzrokovati zatvor, mučninu u crijevima kao i preveliki unos kalcija putem mlijeka može izazvati tzv. „alkalni sindrom“. Ne treba zaboraviti da je za apsorpciju kalcija neophodan vitamin D u količini od 400 i.j. dnevno.
Osobe s  hiperparatireoidizmom i kroničnom bolesti bubrega ne smiju uzimati suplemente kalcija jel glavnu ulogu za odstranjivanje štetnih tvari koje nastaju razgradnim procesima u tijelu, regulaciji tjelesne temperature, regulaciju elektrolita i održavanju PH krvi imaju tzv. „filteri krvi“ ili bubrezi. Nedovoljan i neispravan rad bubrega smanjuje mogućnost izbacivanja štetnih tvari kao i zadržavanju tekućina u organizmu gdje brojni otpadni produkti metabolizma ostaju u cirkulaciji stvarajući tako mnoge metaboličke bolesti. Isto tako, bubrezi smanjeno obavljaju pretvorbu vitamina D u njegov aktivni oblik, te dolazi do povećanog lučenja paratireoidnog hormona (PTH) u doštitnim žlijezdama što dovodi do poremećaja kalcija (Ca) i fosfora (P).

Željezo


zeljezoŽeljezo (Fe) je mineral koji je bitan za normalno funkcioniranje organizma jel ga on  ne može sam sintetizirati. Sastavni je dio molekule hemoglobina, na sebe veže kisik iz pluća i raznosi ga po čitavom tijelu, pa između ostaloga, pomaže mišićima da skladište i koriste kisik za svoje potrebe dok se sam  nedostatak hemoglobina naziva  anemija što je i ujedno jedan od najčešćih nutricionističkih (prehrambenih) nedostataka te vodeći  uzrok anemija u razvijenim zemljama.

 U hrani postoji u dva oblika kao:
 Fero željezo (vezano za hemoglobin) u: crvenom mesu, piletini, plodovima mora, te drugim namirnicama životinjskog podrijetla
Feri željezo (vezano za slobodne proteinske nosače) u: tamnozelenom povrću, žitaricama, orasima, sušenom voću i drugoj biljnoj hrani...
Dok antacidi, kalij, cink, mangan čaj i kava sprečavaju apsorpciju željeza.

Posljedica nedostatka željeza (anemija):

-    nedostatak normalnog razvoja motoričkih funkcija
-    prerani porod ili smanjena težina novorođene djece
-    umor
-    bljedoća kože
-    nesanica
-    ubrzani rad srca
-    zujanje u ušima
-    pad imunoloških (obrambenih) funkcija organizma i posljedično češće infekcije
-    glositis (upala sluznice jezika)

Uzroci anemije:
•    bubrežna bolest, jetrene bolesti, HIV/AIDS, ili karcinom
•    gubitak krvi
•    upalni proces
•    pojačana razgradnja eritrocita
•    manjak željeza, folne kiseline ili vitamina B12
•    nepravilna i nezdrava prehrana

Izvori:
-    iznutrica (jetrica, bubrezi, krv) i lisnatog zelenog povrća
-    folnu kiselinu možemo naći u povrću, jetrici divljih i domaćih životinja, kvascu (inaktivirani pivski kvasac), također u orašastim plodovima nalazimo vitamin B12 koji se u većim  količinama nalazi u jajima (žumanjak) i ribama (srdela, tuna). Vaše tijelo treba te važne vitamine i minerale jel su oni nužni u stvaranju eritrocita.

Povećana potreba za željezom:

-  novorođenčad i dojenčad trebaju više željeza od starije djece
-  prerano rođena djeca, male porođajne težine
-  kod djece koja su hranjena  kravljim mlijekom prije navršenih 12 mjeseci života
-  kod djece kojoj nakon 6 mjeseci hranjenja mlijekom daljnja prehrana nije obogaćena
dodatnim namirnicama koje sadrže željezo
- djeca sa posebnim potrebama, djeca na restriktivnim dijetama i kronično bolesna djeca
- djevojčice tijekom adolescencije i odrasle žene tijekom fertilnog perioda života radi menstrualnog krvarenja
-  trudnice
-  gubitak krvi dovodi do gubitka željeza, pa se mora nadoknaditi gubitak dodatnim količinama željeza u prehrani
-bolesnici s kroničnom bubrežnom bolesti imaju visok rizik za razvoj anemije. Liječenjem anemije poboljšava se kvaliteta života i zdravlja kroničnih bubrežnih bolesnika, a može se spriječiti razvoj ostalih kroničnih bolesti i oštećenja drugih organa, posebno srca i krvnih žila.



Fosfor

fosforFosfor kao makromineral gradivni je dio kostiju, zuba, RNK I DNK nukleinskih kiselina, fosfolipida svake stanične membrane, osnovne energetske jedinice ATP-a, i određenog broja enzima i koenzima. Otprilike 85% ukupnog fosfora u organizmu nalazi se u kostima vezano kao hidroksiapatit (mineral, glavni sastojak koštanog tkiva, dok je ostatak raspodijeljen u krvi i mekim tjelesnim tkivima). Fosfor se vrlo dobro unosi u organizam zahvaljujući dobroj apsorpciji u crijevima, dok se sama ravnoteža u organizmu primarno regulira izlučivanjem putem bubrega. Da bi unos  fosfora kao i sama njegova bioskoristivost  bila poboljšana važno je prisustvo inozitola (fitinske kiseline) u samoj namirnici poput graha, graška, žitaricama i orašastih plodova.

Manjak fosfora:

Fosfor je vrlo rasprostranjen element u svim vrstama hrane, no u određenim situacijama može doći do deficita uslijed određenih poremećaja u radu bubrega ili faktora koji utiču na apsorpciju fosfora. Tako kod dugotrajne upotrebe lijekova koji sadrže aluminij ili dugotrajnog uzimanja suplementacijskog kalcij karbonata (fosfor je kod apsorpcije vezan za apsorpciju kalcija) može doći do smanjenja apsorpcije fosfora, iako je u dovoljnim količinama u hrani. Hipofosfatemija može se razviti i kod pojedinaca koji imaju problem gastrointestinalne malapsorpcije, diabetes mellitus, hiperparatireoza, disfunkciju bubrega ili boluju od kroničnog alkoholizma (sa ili bez popratnog oboljenja jetre) što za posljedicu može dovesti do gubitka koštane mase, slabost i loš apetit.

Toksičnost i maksimalne doze:

Povećanje koncentracije fosfora u krvnom serumu obično je posljedica neadekvatnog rada bubrega. Svaki poremećaj unosa fosfata odražava se na metabolizam kalcija. Tako prekomjeran unos fosfata uz istovremeno manji unos kalcija može dovesti do negativnog balansa kalcija kao i do smanjivanja aktivacije vitamina D .

Izvori fosfora u hrani:

Fosfor je u uravnoteženoj prehrani vrlo dobro zastupljen. Ipak, neke su namirnice bogatije, a to su prije svega proteinima bogate namirnice - meso, mlijeko, mahunarke, orašasti plodovi, leguminoze, cjelovite žitarice, krumpiri, sušeno voće i češnjak.

Posjetite nas na Facebooku

Asahi Kasei u svijetu

Baner
Baner